Možda su vam inkluzija i pristupačnost već pomalo kao brokula i karfiol – znate da su važni, ali kad su stalno na jelovniku, čovjek ih se pomalo zasiti. 
Ali baš kao što brokulu i karfiol ne prestajemo jesti zato što su nam dosadili, tako ni o inkluziji i pristupačnosti ne možemo prestati govoriti samo zato što smo ih već mnogo puta spomenuli. To nije nešto što napravimo, prekrižimo na popisu i kažemo: „E, sad smo inkluzivni.“ To je proces na kojem treba stalno raditi.
Zato smo danas, u sklopu Europskog tjedna mobilnosti 2026., bili u Kući Europe na aktivnostima koje smo zajedno s Udruga Zamisli pripremili za sve posjetitelje.
Jutro smo započeli inkluzivnim kvizom „Mobilnost i osobe s invaliditetom u EU“, koji su vodili Mario Kovac i Denis Marijon
Provjerili smo koliko znamo o pristupačnosti, pravima putnika s invaliditetom, asistenciji i slobodi kretanja unutar Europske unije – i usput ponešto novo naučili. A onda smo na okruglom stolu „Mobilnost osoba s invaliditetom u EU“ iz teorije brzo prešli u svakodnevicu. Podizne platforme koje ne rade. Europski ključevi za javni toalet koji postoje kao dobra ideja, ali zapinju u provedbi. Parkirna mjesta koja se zauzimaju „samo na pet minuta“. Međugradski prijevoz u koji osoba u kolicima ne može ni ući. I ono poznato: „Pa vas zapravo ima malo.“
Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, upozorio je i na onu manje vidljivu stranu mobilnosti – stalno razmišljanje o tome na koju ćemo prepreku naići i dodatne troškove koje osobe s invaliditetom ponekad moraju snositi samo kako bi uopće stigle na određeno mjesto.
Posebno nam je drago što je dio ovih razgovora bila i naša predstavnica Adriana Katić, koja je govorila o vlastitim iskustvima kretanja i svakodnevnog života uz psa vodiča. Svoja iskustva podijelila je i Tatjana Varga, govoreći o mobilnosti i preprekama s kojima se u svakodnevnom životu susreću osobe s tjelesnim oštećenjima. Upravo su takva konkretna iskustva važna kada govorimo o onome dobro poznatom „Ništa o nama bez nas“. Nije dovoljno osobe s invaliditetom pozvati kada je projekt već gotov i kada se više ništa ne može promijeniti. Njihova iskustva trebaju biti dio projektiranja, planiranja i donošenja odluka od samog početka.
Brokula i karfiol zato ipak ostaju na jelovniku. 
A o inkluziji i pristupačnosti nastavljamo govoriti – ne zato što volimo ponavljati iste riječi, nego zato što još uvijek imamo o čemu.
